Izlaganje dr. Ingeborg Kraus 3. prosinca 2018. u Zagrebu na tribini u sklopu Festivala ljudskih prava, koju su organizirali Centar za žene žrtve rata – ROSA, Zagreb i Ženska udruga Izvor“, Tenja, u suradnji s Veleposlanstvom Francuske Republike u Republici Hrvatskoj. Na tribini su uz Ingeborg Kraus govorile Veleposlanica Francuske Republike Corinne Meunier, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, Laurence Rossignol, zastupnica u francuskom Parlamentu i bivša Ministrica za obitelj, djecu i ženska prava, Isabelle Collot, predstavnica francuske nevladine organizacije “Mouvement du Nid”, Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata – ROSA i Nikolina Zec iz Ženske udruge Izvor, dok je tribinu moderirala Rada Borić, feministička aktivistkinja i političarka.
Već nekoliko godina putujem po cijelom svijetu kako bih govorila o učincima njemačkog modela i često uočavam da su ljudi slabo informirani i ne znaju koje su posljedice uvođenja nekih zakona. No, danas svi sve znamo. Švedska i Njemačka su gotovo istovremeno krenule potpuno suprotnim putem. Švedska je 1999. odlučila penalizirati one koji kupuju seks i dekriminalizirati prostituirane osobe, dok je Njemačka odlučila legalizirati prostituciju i pretvoriti je u zanat kao bilo koji drugi. Nakon svih tih godina, sada znamo koje su posljedice. Pogledajte, poslušajte naša iskustva prije nego što krenete u opasnu pustolovinu koja uvelike utječe na razvoj mentaliteta u cijelom društvu. Danas, naime, kada upitate mladog Šveđanina što misli o muškarcima koji kupuju žene, on će vam reći da to prezire. Dok s druge strane, mladi u Njemačkoj smatraju da je to cool pa čak i maturanti proslavljaju kraj školovanja ili momačku večer u javnoj kući.
Film koji ste upravo odgledali pokazuje praktički sve o učincima njemačkog modela, a prije nego što je izašao, pokušalo se spriječiti njegovo objavljivanje. Danas, tijekom gotovo godinu dana drugi kanal njemačke televizije ZDF-info nije imao pravo dati prava na prikazivanje filma u javnosti. Prema tome, današnja projekcija je premijera. Postoje skupine kojima je u interesu da se istina ne sazna. Te skupine su toliko moćne da su uspjele spriječiti najveći javni televizijski kanal u prikazivanju filma u zemlji u kojoj je sloboda medija upisana u njezin ustav. Spominjem to zato što je lobiranje seksualne industrije skovalo javno mnijenje. Naime, ako nasumice pitate bilo koga, ljude koji se ne bave tim pitanjem, čut ćete nekoliko mitova o prostituciji. Reći će vam da ako prostitucija nije legalizirana, da bi to bilo gore za žene, da bi se one time bavile ilegalno, da bi se povećalo seksualno nasilje, da je to najstariji zanat na svijetu itd.
Međutim, to je daleko od istine: „Njemački model“ ne samo da ne štiti žene u prostituciji već se za njih pokazao kao „pakao na zemlji“. Namjerno rabim ovu snažnu usporedbu, zato što je situacija u Njemačkoj postala izuzetno ozbiljna. Prostitucija se od 2002. godine povećala za otprilike 30%. Napravili smo vrlo veliku pogrešku s tim zakonom jer prostitucija nema nikakve veze sa seksualnom liberalizacijom, jedino je novac važan. Zarada tog tržišta je ogromna. Ostvaruje se prihod od oko 15 milijardi eura godišnje. Prostitucija je postala značajan industrijski sektor u kojemu se ženska tijela opredmećuju i svode na robu.
Upravo je njemačka država, time što je regulirala prostituciju i time što jamči potpunu nekažnjenost kupaca seksualnih usluga, doprinijela ogromnom povećanju potražnje. Svjedočimo stvaranju mega-bordela s kapacitetom pružanja usluga za više od 1000 klijenata. Uvođenje „flat-rate“ javnih kuća gdje se za 70 eura dobiva pivo, kobasica i neograničeni pristup ženama. To su istinski logori za silovanje žena.
Ovaj gospodarski model seksualne eksploatacije doveo je i do gospodarske eksploatacije žena. One u prosjeku zarađuju 30 eura po spolnom odnosu, a dnevno moraju platiti oko 160 eura za jednu sobu i 25 eura poreza. Te žene podliježu zakonima slobodnog tržišta najhladnijeg kapitalizma, njihova se tijela eksploatiraju do maksimuma. Uočavamo neljudske uvjete rada za koje smo mislili da su postojali početkom 20. stoljeća: te žene žive, jedu i spavaju u istoj sobi u kojoj primaju svoje „klijente“. Mnoge od njih žive kao nomadi, putujući od jednog do drugog grada, od jedne javne kuće do druge kako bi se ponudila raznolikost klijentima.
Ponašanje kupaca seksualnih usluga iskrivilo se od danas do sutra sa zakonom koji regulira prostituciju, a koji poručuje muškarcima da imaju „pravo“ na kupnju seksualne usluge i da više ne moraju osjećati krivicu zbog toga. Klijenti na temelju tog zakona smatraju da imaju pravo zahtijevati sve više i više „usluga“ po sve nižoj cijeni. Upravo je Njemačka odgovorna za razvoj seksualnih usluga koje su potpuno nespojive s dostojanstvom ljudi. Neću vam iznositi sve detalje, ali, danas potpuno zakonito možete kupiti ženu za grupno silovanje ili za uriniranje po njoj.
Nedavni izvještaj njemačkog ginekologa pokazao je da je zdravlje žena u prostituciji katastrofalno. U dobi od 30 godina one su biološki starije od svoje kronološke dobi, a to je simptom izloženosti ekstremnom i trajnom stresu. Sve žene pate od stalnih abdominalnih bolova, od gastritisa i učestalih infekcija upravo zbog nezdravog načina života i oslabljenog imuniteta. Psihičke traume mogu podnijeti samo ako konzumiraju alkohol i psihotropne lijekove. Ukazuje na to da postoji povećanje potražnje za trudnicama u prostituciji. Žene moraju „zadovoljiti“ 15 do 40 muškaraca dnevno do poroda svog djeteta. Vrlo često ostavljaju novorođenče kako bi što je ranije moguće nastavile raditi, ponekad čak i 3 dana nakon poroda. Takvo postupanje potpuno je neodgovorno prema zdravlju majke i djeteta, a može dovesti do nepovratne štete.
Svjetska organizacija za mentalno zdravlje žena uputila mi je zahtjev za razgovorom o stanju žena u prostituciji. Što mogu reći o mentalnom zdravlju žene koja se svodi na komad mesa? Te žene su potpuno slomljene. Međutim, one ne izlaze dobrovoljno iz prostitucije. Većina njih ostaje u prostituciji dok se u potpunosti fizički ne raspadne. Pitanje je vremena. Mi se možemo samo pitati zašto? Zato što je njihova volja slomljena. Ne postoje više kao osobe koje imaju svoju volju i identitet izvan prostitucije, ne mogu zamisliti svoju budućnost izvan prostitucije. Ovdje se radi o složenim traumama. Naime, „dobrovoljna“ prostitucija je čak i gora od prisilne prostitucije jer svodnik nije netko nepoznat i žrtva ga ne smatra kriminalcem, već se radi o članu obitelji ili je to netko s kim žrtva ima bliski odnos. Izlazak iz prostitucije uzrokuje goleme unutarnje sukobe. Nasilje se ne može odvojiti od prostitucije! Prema tome, zakonom kojim se kriminaliziraju žene u prostituciji zapravo se po drugi put kažnjava žrtva.
S psihotraumatološkog stajališta, prostitucija se ne može percipirati kao bilo koji drugi posao. „Kako bi žene omogućile neznancima penetraciju, one tada moraju suzbiti prirodne pojave kao što je strah, sram, gađenje, osjećaj nepoznavanja, prezir, samoosuđivanje. Umjesto toga, žene osjećaju ravnodušnost, neutralnost, a funkcionalnu koncepciju penetracije reinterpretiraju kao „posao“ ili „uslugu“. Ove su žene rano naučile kako se distancirati ili isključiti. Naime, brojne studije na tu temu pokazuju blisku korelaciju između ulaska u prostituciju i nasilja pretrpljenog u djetinjstvu.
Sustav prostitucije iskorištava te traume iz djetinjstva u vlastitom interesu i u svrhu svog profita. Te su žene prvo napuštanje doživjele u svom djetinjstvu, a drugo napuštanje doživljavaju zbog toga što je državna politika legalizirala njihovu seksualnu eksploataciju.
Prostitucija se ni u kom slučaju ne može definirati kao „posao“ ili „usluga“. Ženske erogene i reproduktivne zone toliko su osjetljive da se ne mogu opredmetiti i rabiti kao sredstvo za rad. Prostitucija je moguća samo u slučaju patološkog odvajanja. Ako legalizirate prostituciju, šaljete poruku da je vagina također alatka za rad.
Prostitucija se isto tako ne može percipirati kao zanat zato što izaziva traume. Brojne studije pokazale su da je rizik za razvijanje posttraumatskog stresnog poremećaja puno viši u situacijama bavljenja prostitucijom nego u ratu.
Regulacija prostitucije u Njemačkoj također je postala ozbiljan problem za Evropu i solidarnost evropskih građana. Čini se da, za Njemačku iskorištavanje najranjivijih žena iz evropskih zemalja koje su izložene siromaštvu, ne predstavlja nikakav problem, da ih zatim seksualno iskoristi, a zatim odbaci u njihovu matičnu zemlju, kada su u potpunosti slomljene i istraumatizirane. Zamislite što bi to predstavljalo za zemlju poput Francuske, da se svake godine tisuće Francuskinja vrati u Francusku, a da su ih njemački kupci seksualnih usluga potpuno istraumatizirali. To bi bila prava nacionalna katastrofa. Traume koje bi utjecale na generacije ljudi.
I čemu sve to? Zbog čega se žrtvuju ove žene? Žrtvuju li se za zaštitu naše demokracije? Kako bi zaštitile našu zemlju pred agresorima ili protiv terorizma? Ne, te žene se žrtvuju kako bi se neki muškarci mogli seksati kada požele, na način na koji žele i s kim god žele.
Potpuno je apsurdno govoriti o seksualnoj slobodi žena u ovom kontekstu, ovdje se radi jedino o pravima kupca seksualnih usluga i zaštiti njegovih prava na ispunjenje seksualnih želja bez ikakvih obuzdavanja i ograničenja.
Često se abolicioniste optužuje da su neprijateljski raspoloženi prema muškarcima. Ne, upravo suprotno, mi vjerujemo u muškarce, mi smo jedine koje vjerujemo da su sposobni kontrolirati seksualni nagon i da su sposobni za empatiju i ljubav.
Gotovo 50% kupaca seksualnih usluga oženjeni su ili žive u paru. Svaki dan, oko 1,2 milijuna muškaraca kupuje ženu za spolni odnos u Njemačkoj. Izračunajte: to nisu svaki dan isti muškarci. Moramo shvatiti da je Njemačka zemlja u kojoj muškarci ili partneri svakodnevno varaju svoje žene. Te žene nazivaju se „Schattenfrauen“, žene koje su u sjeni sustava prostitucije. Njihov glas i njihova patnja se ne čuju. One ostaju same s poniženjem i povrijeđenošću koje im muškarci nanose, a što je također tipično za žrtve traume. Neke od njih su mi se obratile i kažu mi da je puno gore kada vas muž prevari s prostitutkom nego da se zaljubi u neku drugu ženu. Naime, prostitucija uništava sposobnost neke osobe da voli kao i temelje naših ljudskih vrijednosti: povjerenje, međusobno poštovanje, a stvarna intimnost postaje nemoguća.
Njemački model širi mržnju! Kvari ljudske odnose. Država koja legalizira ovaj sustav širi prezir i mržnju između muškaraca i žena, uništava ljudske odnose i traumatizira naraštaje obitelji.
Od kad je Francuska usvojila zakon protiv sustava prostitucije, više se ne govori o švedskom ili skandinavskom modelu. Govori se o modelu jednakosti. Hrvatska danas može izabrati između modela jednakosti između muškaraca i žena ili modela dominacije muškaraca nad ženama. Između svođenja žene na predmet seksualne potrošnje ili poštivanja žene. Između mržnje ili ljubavi.
Smatram da Hrvatska ima povijesnu odgovornost prema žrtvama seksualnog nasilja. Zahvaljujući ženama koje su imale hrabrosti govoriti o seksualnom nasilju koje su pretrpjele tijekom rata, a ono je na međunarodnoj razini prepoznato kao ratni zločin. Bilo bi suludo da Hrvatska sada izabere model kojim se legalizira kupnja seksualnih usluga, a to je samo silovanje s definiranom cijenom uz odobrenje države.
Zahvaljujem vam.
Dr. Ingeborg Kraus – Psihologinja i stručnjakinja u psihotraumatologiji – Inicijatorica manifesta njemačkih psihotraumatologa protiv prostitucije